28. lis 2012.

Ne plači dušo moja...


Ne placi dušo moja

Crvena jesen tugom zrije,
cuješ li vjetar
što se, s poznatih visina, smije?
Ne placi dušo moja,
ne kleciš to ti što si letjeti znala,
vjeruj mi i ako si pala,
samo pali ustati mogu.
Izmisli jedro za ovo nemirno more!
Zajedri svijetom
pred licem vjetra što se smije,
i budi opet, budi raskošna pjena
na leðima vala,
pjesmi si ovoj krila dala,
a tebi da leta nema?
Ne placi dušo moja,
izgubila si samo jedan svijet mali!
Kad vrijeme plakanja proðe,
otkrit ceš veliku tajnu
da koracaš opet,
ma gdje ti koraci stali! 

 

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails
U ovom gadgetu postoji pogreška