Kamen...

Stijena, hrapava, hladna…
Plačem…
Gledam riječi isklesane u kamenu…
Tom hladnom, sivom kamenu.

Gledam i razmišljam…
Prilazim bliže..
Pokušavam se oprostiti od tebe
(ne posljednji put).

Suze mi teku niz lice.
Tiho šapćem svoju molitvu..
Molitvu za tebe,ili ipak za sebe
(Da ostanem jaka)

Jer nećeš se vratiti.
Nikad te neću voditi za ruku.
Neću slušati tvoj smijeh, ni tvoj plač.
Ostala je samo hladna stijena.
Tvoje putovanje je završilo
Iako gotovo da i nije počelo.
Sutra ću opet šaptati molitvu.
Tada će biti samo za tebe….Obećajem…

 Izvor "poezijaonline"

"Željela bih,
u onu hladovinu da legnem.

Da, kao kamen,
ostanem nepromijenjena,
dok se vrijeme kotrlja preko mene."