24. pro 2010.

Moja božićna želja!

Ne trebam anđela na svom Božićnom drvcu -
već imam osobu na nebu koja me ovdje dolje gleda
i pazi na mene...♥ 


Imam želju,
Biti kraj tebe,
Na oblaku bijelom,
Gledati u tvoje anđeosko, milo lice,
I smijati se s tobom!

To ću i učiniti u mislima svojim,
a smijat ću se, obećajem ti,
iako je tuga u mom srcu toliko velika
koliko i daljina koja nas razdvaja...
nedostaješ mi anđele!

U ponoć
U ponoć kada sva svjetla utrnu, samo šapat vjetra tužno se čuje,
ponoć kada uokolo san savlada umorne oči,
sjedim sama i gledam u zvijezde,
tražeći nekog, tko zauvijek je otišao,
u sjaju zvijezda, u tminu mraka.
Ponoć kada duše izlaze iz tmine mraka,
dolaze šaptom vjetra, tražim nekog svog,
u sjaju zvijezda što ih obasjava, čekam...,
dolazi da utješi, da suzu obriše,
da pomiluje obraz, da osjetim,
da je to ona,
što zauvijek ode u tminu mraka,
a ja ostadoh...
gledati u zvijezde brišući suze s lica,
i dalje....

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails
U ovom gadgetu postoji pogreška