27. lip 2010.

Sjena

Moja sjena 
Ti si moja sjena,
pratiš me,
tješiš,
držiš za ruku,
skakućeš oko mene,
miluješ me svojom kosom,
dozivaš me imenom,
budiš me iz sna,
jer znaš,
ne želim se probuditi!





Već dolazi rijeka
Kad netko ode iz tvog života
sve ode s njim, sve što je dotakla
njena ruka, i ništa neće biti isto.

Prazna postelja i otvorena vrata sobe.
Prolazit će dani, prolazit ce noći
i jednog jutra ništa neće biti tvoje.

Na putu koji vodi na četiri strane svijeta
tvoj vlak će stati daleko od grada.

Još samo trenutak i ti ćeš otići,
tvoje mjesto ostat ce prazno.

Jedan za drugim ustat ce prijatelji
i ponovo će sve biti zaboravljeno.

Ne pitaj ništa, zatvori oči,
neka padne zastor, svjetla su pogašena.

Još samo časak i ti ćeš otići,
već dolazi rijeka koja će te odnijeti sa sobom...

 Zvonimir Golob



Osam izgubljenih stihova
Prvi je o tebi, ali nedorecen.
Ono cega nema ostaje i pece.

Drugi je o tebi. Jabuke i voda
drhte u daljini dok uza me hodaš.

Treci je o tebi. Ne poznam ga više.
Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

Cetvrti je o tebi. Ne vidim ti oci.
Tragovi u blatu, koraci u noci.

Peti je o tebi, a ti si daleko
do mrtvoga mora otišla si rijekom.

Šesti je o tebi, kao da te ima,
kao da si ovdje. Vece je, i zima.

Sedmi je o tebi, jedva da ga cujem.
Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

Osmi je o tebi. Govori i cuti.
Ponavlja ga ptica. Ti ga neceš cuti.
Zvonimir Golob

 
Ljeto je,

Topla kiša pada po mom obrazu,
Stapa se sa suzama,
Gledam kako vjetar na užetu njiše tvoju košulju
I poželim da me zagrliš bar rukavima praznim...

Dok mjesečina tvoj grob posipa
Dok ptica pjeva u grmu obližnjem
Ja ću i dalje s tugom daleko od svih u mislima na tebe suze liti...


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails
U ovom gadgetu postoji pogreška